Velicanstveni i plemeniti Sulejman se putujuci našao na nekom zabacenom mjestu uz mravinjak. Svi se mravi približiše da ga pozdrave. Ubrzo ih bi na hiljade. Samo jedan mrav ne pođe u susret Sulejmanu, jer je ispred svoga gnijezda imao brdašce pijeska. Brojao je zrnca jedno po jedno kako bi brdašce nestalo. Kad to vidje, Sulejman ga dade pozvati i upita: O, mravu, cini se da nemaš mnogo ni izdržljivosti ni snage, pa cak ni s Nuhovom izdrzljivoscu, nikada ne bi mogao privesti kraju svoj pothvat. On nije po mjeri tvoje snage. Ti nikada ne bi mogao sravniti to brdašce pijeska.
Mrav odgovori mudrom Sulejmanu: O veliki kralju, na ovom putu ne može se napredovati bez velikodušnosti! Jedan se mrav od mene skrio nakon što me je uhvatio u zamku svoje ljubavi rekavši mi: 'Razoriš li ovu hrpu pijeska i oslobodiš put, maknut cu veliku zapreku koja nas dijeli i prihvatiti tvoju ljubav.' Tako sam prionuo tom zadatku ne misleci ni na što drugo do na premještanje pijeska. Uspijem li da ovog pijeska nestane, mogu se nadati sjedinjenju s voljenom. Pa ako u ispunjavanju toga djela trebam i život izgubiti, necu biti ni hvalisavac ni lažljivac.
Prijatelju, nauci od mrava što je snaga ljubavi, nauci od slijepca tajnu vi?enja. Premda se mrav posvetio nesreci, on je sluga na Putu***