Seik Gunayd imao je jednog ucenika kojeg je volio vise od svih drugih, sto je u drugih ucenika budilo ljubomoru; seik je – poznavajuci njihova srca – to shvacao...
I Gunayd naredi da mu donesu dvadeset ptica i rece ucenicima: 'Neka svaki od vas uzme jednu pticu, neka je odnese negdje gdje ga nitko ne vidi, neka je ubije, a zatim ponovo donese.'
Svi ucenici tako odose, ubise ptice i donesose ih mrtve, svi osim omiljenog ucenika; on je donio zivu pticu.
'Zasto je nisi ubio?' upita Gunayd.
'Zato sto je ucitelj rekao da to treba uciniti negdje gdje nas nitko ne moze vidjeti' odgovori ucenik. 'Ali, kuda god sam isao, Bog vidi.'
'Vidite li sada stupanj njegova shvacanja?' uzviknu Gunayd... 
Ucenici zamolise Boga za oprost.