Kada bi ste znali ono sto ja znam, malo bi ste se smijali, a mnogo plakali

Kaže Poslanik sallallahu alejhi ve selem: "Ja doista vidim ono sto vi ne vidite i čujem ono što vi ne čujete. Nebo vrvi od Meleka a to nije ništa čudno. Ne može se naći ni koliko četiri prsta  prostora, a da tu neki melek na sedždi ne veliča Allaha subhanehu ve te ala. Kada bi ste znali ono što ja znam, malo bi ste se smijali, a mnogo plakali. Nikada se ne biste nasladživali sa ženama na dušecima. Izažli bi ste na puteve i na sav glas tražili zaštitu od Allaha subhanehu ve te ala. " Ebu Zerr tada reče : " U tom trenutku poželio sam, da sam drvo koje se može isčupati." ( Ahmed)

Djeca su rekla Jahji a.s., dok je on bio dijete: - Hajde da se igramo.
Rekao im je Jahja a.s.: - Zar smo stvoreni za igre!?" (Ibn El-Mubarek 'Ez-Zuhud')

"Čvrsto se drži iskrenih prijatelja, budi blizak s njima, jer su oni slast u blagostanju a pomoć u teškim vremenima. Drži se istine čak i ako te ona ubije, i ne upuštaj se u stvari koje te se ne tiču! Ne pitaj o stvarima koje se nisu desile, jer je uistinu ono što se već dešava dovoljno da te preokupira od toga. Ne traži pomoć, niti prepuštaj svoje stvari onome ko ne želi da uspiješ i ne druži se sa griješnikom, da ne bi naučio iz njegovih grijeha i zla. Kloni se svojih neprijatelja i budi oprezan čak i od tvog prijatelja, osim od iskrenog i povjerljivog prijatelja, a niko nije povjerljiv osim onaj koji se boji Allaha." (Omer ibn El-Hattab)

Voljeti Poslanika sallallahu alejhi ve sellem*

♡

''O ti, očisti srce svoje, jer Ljubav obitava samo u čistim srcima. Zar nisi vidio vrtlara da zemlju naprije čisti, a zatim je ore. Svaki kamen koji nađe, on ukloni, kao i sve ono što bi moglo smetati rastinju, pa tek onda posije sjeme i pomno nad njim bdije i čuva ga.“
 oh, Voljeni, Čežnjo moja, smiruje me Milost Tvoja ..

U meni postoji mjesto gdje živim posve sama,tu obnavljam svoja Proljeća koja nikad ne presahnu'

Upitase jednog mudrog covjeka:

” Toliko je poznatog, plodonosnog I visokog drveca Allah stvorio, al’ ni jedno se od njih ne zove azad-slobodan-osim cemresa, mada on ne daje korisnih plodova. Koja se tajna krije iza toga?”

“ Svako drvo”, rece on, “ ima svoju pogodnu sezonu kada daje plodove; ponekad je u punom cvatu, ponekad obraslo zelenim liscem, a ponekad izgleda golo I tuzno I uvehne kada uslovi za  rast ne postoje.   Medjutim cempres je uvijek svjez I zelen, 

                                                  a to je osobina azada-duhovno slobodnih ljudi.”

.. bogati smo mili moji,samo što ne znamo .. osjećamo li dodir.. blag,neopipljiv,udišemo li našu havu,i ovu tišinu osluškujemo li ? Pa da ona onako od ljepote Šutnjom zajeca ? Tiha je,Čista,Topla ,Mirna  ..i sve čiste ljubavi,koje On spusti u srdašca naša,Milošću Svojom .. 

.. malo je,malo ,sve što Ti darujem ..nek' moja šutnja,otkucaji,svakim zvukom,damarom,šumom,mirisom Vječnu Zahvalu Ti ispisuju .. Voljeni 

Slatki ukus

Pitali Muhammeda Gazalija - da mu se Allah smiluje :" Na koji način si naukama dospio do takvog stepena ?" On odgovori :"Tako što se nisam stido da pitam ono što nisam znao."

Nada u ozdravljenje,saglasno s razumom,nastaje onda,
kada puls,pokažeš liječniku-specijalisti.
Pitaj što god ne znaš,jer "poniženje" od pitanja
Pokazaće ti put ka vrhuncu učenosti i mudrosti.

Znanje je uputa i lijek,novim saznanjem,razmišljanjem i širenjem vidika,čovjek se oplemenjuje, veseli se srce i čini dušu spokojnom ..
Tvoj dan, neka bude samo tvoj,iskoristi svoje čarobne minute ..


Rebi ibn Husejm pisao je svoje govore,koje bi govorio od jednog džuma namaza do drugog.Potom bi ih čitao,te kada bi našao dobar govor,zahvaljivao bi Allahu,a ako bi našao loše riječi,za svaku bi činio istigfar.

..znam, da sve od Tebe je,Dobri moj Gospodaru

Čuješ li ?
.. kako su blage tišine,kad suza pomiluje lice ..
slušajući lezet ezana,pa kad ti dotakne sklonjenu dubinu ..
volim, volim trenutke koje mi daruješ..
.. očarana,posve zaboravih da se i ovaj majušni trenutak brzo topi,poput pahulje na dlanu, eh ..
..a ja ću i dalje šutjeti,laganim korakom nastaviti hoditi .. Milošću Tvojom ..

"Probao sam blagost i sablju, pa sam blagost našao oštrijom." (Gazali)

Brat džennetlija

Priču prenosi hatib jednog od mesdžida u ovom svetom gradu, uzimajući je za temu džumanske hutbe. Naime, događaj se desio nedavno, a istinitost priče svjedoči ovaj uvaženi hatib lično.

Njegov prijatelj je poznavao dva brata, mlade momke, ista ih je majka rodila, ali su bili različiti. Jedan od njih je odabrao pravi put i svoje vrijeme, uglavnom, trošio u hajr.

Prisustvovao je halkama, islamskim predavanjima raznih šejhova, kada god bi bio u mogućnosti. Drugi, pak, svoje vrijeme je provodio sa neznalicama poput njega, u igri i zabavi i raznim haramima, da nas Allah sačuva nepokornosti Njemu! Međutim, imali su jedan automobil, koji su koristili obojica. Zamislite, kako uskladiti njihove tako različite aktivnosti, sa jednim automobilom!

Jedne prilike, ovaj prvi je otišao na predavanje jednog alima, naravno , autom. Drugi brat je ljutito upitao majku gdje je otišao, na što mu ona odgovori da je u mesdžidu, na predavanju. On, sav srdit, povika kako je imao nešto dogovoreno, i da mu auto treba. A samo Uzvišeni Allah zna šta je imao dogovoreno! Ljut na brata, jer mu je uzeo auto kad mu je bilo najpotrebnije, pitao je majku u kom je mesdžidu halka, i odmah požurio tamo. Ušao je u mesdžid i ugledao šejha u vrhu mesdžida, a oko njega puno ljudi. Tražio je pogledom svoga brata. Kada ga je ugledao, sjeo je u kraj mesdžida da sačeka da šejh završi izlaganje. Kada je završio, prišao je bratu i odmah ga napao. Brat, onako dobroćudan i blage naravi, odmah mu dade ključeve od auta. On uze ključeve i ode. Više se nije vratio. Poginuo je u automobilskoj nesreći! Kako su, samo, danas česte ovakve nesreće! I kakve, samo, čudne priče možete čuti od onih koji ih svjedoče, o iznenadnom završetku života dobrih, a i loših ljudi! Tu su pouke, za one koji razmišljaju! Zamislite kakav završetak za ovog mladića! Zaista, niko od nas ne zna u kakvom trenutku će mu melek smrti doći! Molim Allaha da nam podari lijep završetak!

Preselio mu je brat, i treći dan nakon dženaze, usnio je čudan san. Sanja svoga brata u Džennetu i džennetskim ljepotama, lijep, nasmijan, zadovoljan.Pa ga upita začuđeno: ' Otkud ti u Džennetu? ' , na što mu on odgovori: ' E, brate moj, oprostio mi je moj Gospodar! Oprostio mi je zbog jedne stvari. Zbog one halke zikra, kojoj sam prisustvovao, čekajući tebe! ' . Allahu Ekber!
Pa zar nije rekao Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, onaj koji istinu govori:

' Allah ima meleke koji kruže putevima tražeći one koji čine zikr. Kada nađu ljude koji spominju Allaha, poviču:'Dođite onome što ste tražili', pa ih obaviju svojim krilima sve do nebesa. Njihov Gospodar upita ih tada: 'Šta govore Moji robovi?' Oni odgovoriše:'Slave Te, veličaju, zahvaljuju Ti i hvale Te.' Allah će tada upitati: 'Da li su Me vidjeli?' Odovorit će: 'Da su Te vidjeli, još više bi Ti činili ibadet, veličali Te i slavili.' Upitat će: 'Šta traže od mene?' Odgovorit će: 'Traže Ti Džennet.' Upitat će: 'Jesu li ga vidjeli?' Odgovorit će: 'Ne, tako nam Allaha, nisu ga vidjeli.' Upitat će: 'A šta da su ga vidjeli?' Reći će: 'Da su ga vidjeli, još bi više za njim žudjeli i još bi ga više tražili i željeli.' Upitat će: 'Od čega zaštitu traže?' Reći će: 'Od vatre.' Upitat će: 'Jesu li je vidjeli?' Odgovorit će: 'Ne, tako nam Allaha, nisu je vidjeli.' Upitat će: 'A šta da su je vidjeli?' Reći će: 'Da su je vijdeli, još bi više od nje bježali i još bi je se više bojali.' Reći će: 'Uzimam vas za svjedoke da sam im oprostio.'

Neko od meleka će tada reći: 'Među njima ima neki čovjek koji nije od njih, nego je došao tu zbog neke potrebe.' Reći će: 'Oni su narod s kojim niko ko sjedne ne može biti upropašten.' ' (Buhari)
U Muslimovom rivajetu stoji: ' '...medu njima je jedan griješnik, naišao je i sjeo uz njih? ' Reći će (Allah): 'I njemu sam oprostio! Oni su narod s kojim niko ko sjedne ne može biti upropašten. ' ' 

NAMAZ U DZEMAATU

Ibnu Omer Kavariri,jedanod ucitelja Buharije,Muslima i Ebu Davuda,prica:
-Nikad me nije prosla jacija namaz a da je nisam klanjao u dzematu,osim jedanput.Te noci mi je dosao neki gost zbog kojeg sam se zadrzao i zakasnio u dzamiju na jaciju.Pozurio sam sam od dzamije do dzamije i tako obisao sijelu Basru nebi li gdje zatekao dzemat.Svugdje je dzamija bila zatvorena ive c svak je bio obavio namaz.Ja se vratih kuci i po mislih: "U hadisu se kaze : -Namaz u dzematu je bolji od namaza pojedinaca dvadeste sedam puta ! - Ja cu toliko puta klanjat kako bih nadoknadio to sto nisam klanjao u dzematu."
Onda ja klanjah jaciju tacno dvadeset sedam puta, a zatim umoran legoh da spavam .Te noci sanjah kako neki silni ljudi jasu na konjima ,a i ja jasem svoga konja i tako se utrkujemo .Medjutim koliko god da sam gonio svoga konja nikoga od tih ljudi nisam mogao sustici.
Jedan od tih jahaca se okrenu pa mi rece:
Nemoj badava da umarasa svoga konja jer ti nas ioanako ne mozes stici !!!
-Zasto to ?- upitah ja.
On rece: - Zato sto smo svi mi klanjali u dzematu ,a ti si je klanjao sam !

Podje lav sa mackom na bunar, i zagleda se unutra. Ugleda sopstveni lik, i kraj njega  povelikog macka. Cim spazi "protivnika", pusti macka, i sam skoci u bunar te tako pade u jamu koju je sam sebi iskopao: jer, zlo se zlim vraca.

O citatelju, mnoge pogreske koje u drugima vidis, zapravo su tvoje vlastite, u bliznjima odrazene! U drugima vidis sve sto si sam - vidis svoje licemjerje, zlobu, i drskost. Te mane nad kojima se zgrazavas, su u sustini tvoje vlastite, ali ih u sebi ne vidis tako jasno, inace bi se iz dna duse zamrzio. Poput lava koji napada svoju refleksiju u vodi, ti samo sebi stetis, o budalasti covjece. Kad padnes na dno bunara svoje vlastite prirode, tada ces znati da je greska u tebi.

Kao sto Poslanik rece: "Vjernici su ogledalo jedni drugima."  

Rumi

Priča se, Nasrudin hodža je često prelazio iz Perzije u Tursku na leđima magarca. Svaki put bi na magarca nabacio ogroman zavežljaj pun svakakvih stvari, i s time prelazio iz zemlje u zemlju.
Graničari su znali da Nasrudin nešto krijumčari pa bi svaki put zaustavljali i temeljito pretresali. Ali, koliko god tražili nikako da otkriju šta to Nasrudin prenosi. Kad bi ga upitali šta prenosi hodža bi se uvijek našalio: "Ma, nešto krijumčarim"
Dugo nakon toga, Nasrudin se naseli u Tursku i jedne prilike ga srete jedan od onih graničara pa ga priupita: ˝Dina ti hodža, mnogo je prošlo od kako si ono prelazio preko granice, hoćeš li mi sad reći šta si ono "krijumčario" s onim magarcima. - ˝Pa magarce˝, reče hodža.

ALLLAH IMA MELEKE KOJI KRUŽE PUTEVIMA

Buhari i Muslim bilježe hadis od Ebu Hurejre, radijallahu anhu, u kojem stoji da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Allah ima meleke koji kruže putevima i traže one koji spominju Allaha.

Kada naiđu na ljude koji spominju Allaha,oni se međusobno dozivaju: ‘Požurite prema onom što tražite.’ Zatim ih prekrivaju svojim krilima sve dok ne dopru do zemaljskog neba. Potom ih njihov Gospodar upita, a On najbolje zna:‘šta govore Moji robovi?’ Oni odgovaraju: ‘Slave Te, veličaju Te i zahvaljuju Ti.’On kaže: ‘Da li su Me vidjeli?’Oni kažu: ‘Ne, tako nam Tebe, nisu Te vidjeli.’On kaže:‘Kako bi to bilo da su Me vidjeli? Oni odgovaraju: ‘Da su Te vidjeli, bili bi još vredniji u robovanju Tebi. Više bi Ti zahvaljivali, više bi Te veličali i više bi Te slavili.’On kaže:‘šta traže od Mene?’ Oni odgovaraju: ‘Traže od Tebe Džennet.’On kaže: ‘Da li su ga vidjeli?’ Oni odgovaraju:‘Ne, tako nam Tebe, nisu ga vidjeli.’On kaže: ‘Kako bi ga tek tražili da su ga vidjeli?’ Oni odgovaraju: ‘Kada bi ga vidjeli, želja bi im se povećala, više bi ga tražili i više bi za njim čeznuli.’On kaže: ‘Od čega traže da ih zaštitim? Oni odgovaraju: ‘Od Vatre.’On kaže: ‘Da li su je vidjeli?’ Oni odgovaraju: ‘Ne, tako nam Tebe, nisu je vidjeli.’On kaže:‘Kako bi se tek utjecali da su je vidjeli?’ Oni odgovaraju:‘Kada bi je vidjeli, oni bi još više bježali od nje, i još više bi je se uplašili.’
Uzvišeni Allah tada kaže: ‘Vi ste svjedoci da sam im oprostio.’ Jedan će melek reći:‘S njima je neki čovjek, nije od njih. Došao je samo radi neke svoje potrebe.’ Uzvišeni odgovara: ‘To je sijelo čiji sabesjednik ne može biti nesretan.’”

HALAL JE JASAN , HARAM JE JASAN , A IZMEĐU NJIH SU SUMNJIVE STVARI KOJE MNOGI NE POZNAJU

Nu'man ibn Bešir , radijAllahu anhu, veli: ''Čuo sam Božijeg Poslanika, sallAllahu alejhi we sellem, gdje veli: ‘Što je dozvoljeno (halal) jasno je, a što je zabranjeno (haram) jasno je, a među njima ima nejasnih stvari koje mnogi ne poznaju. Ko ih se uščuva, taj je sačuvao svoju vjeru i čast, a ko se upusti u njih, zapast će u ono što je zabranjeno. Isto tako kao pastir koji čuva stado oko zabranjene zemlje, može časom da mu umakne stado i pase na njoj. Svaki vladar ima svoju, drugima zabranjenu, zemlju (ispašu), a Božija, zabranjena, zemlja jesu Njegove zabrane. U tijelu ima jedan organ, koji kada je dobar, bude dobro cijelo tijelo, a kada je pokvaren, bude pokvareno cijelo tijelo, taj organ je srce.’ '' (Bilježi Muslim)
– Halal je jasan, haram je jasan, a između njih su sumnjive stvari koje mnogi ne poznaju. – Značenje ovoga jeste: Da je čisti halal jasan i u njemu nema nikakve sumnje, a isto tako i čisti haram je jasan, aliizmeđu ove dvije stvari ima nejasnih stvari mnogim ljudima koji ne znaju da li su one halal ili haram, dok onima koji posjeduju znanje te stvari nisu nejasne i sumnjive i oni znaju na kojoj strani su te stvari; da li su haram ili halal.

BOLESTI NAŠIH DUŠA 1

Od najraširenijih bolesti duša jesu sljedeće pojave:Prvo: Traženje tuđih mahana u samom startu, uz postojanje želje da se one saznaju. Ovo je prva greška u koju upada većina ljudi, pri čemu se najčešće vijesti uopšte ne provjeravaju, i pri čemu seima vrlo malo edeba, da čak dolazi do čistog uhodjenja ljudi i kopanja po njihovim govorima i djelima, kako bi se našla neka manjkavost, grijeh, novotarija, ili nešto gore od toga. Ovo pogotovo važi za ljude koji su naši neistomišljenici u nečemu, ili smo u nekoj zavadi i tome slično. Kada se nadje mahana, onda uglavnom reagujemo u smislu „znao sam da je takav“, ukoliko smo u poodmaklom stadijumu ove bolesti, ili„razočaran sam“, ukoliko nismo baš toliko bolesni, ili„šteta...“ ukoliko smo u početnom stadijumu. Uzrok ove bolesti je to što se pri traženju mahana koristi dvogled umjesto ogledala. Tako neki koriste jači dvogled, neki slabiji, shodno jačini sljepila srca i zastupljenosti ove bolesti kod njega, dok neki čak koriste i mikroskop, a neki se bave čak i izmišljanjem, u odmaklijem stadijumu ove bolesti, pa što je bolest srca gora, izmišljanje je teže i opasnije, toliko da čovjek sa najbolesnijim srcem može izmišljati drugima ne samo grijehe i novotarije, nego čak i kufrove i širkove, da nas Allah sačuva toga.Kaže Resulullah, sallallahu alejhi we sellem: „Neko od vas vidi trun u oku svoga brata, a zaboravlja deblo u svom oku.“
<3ESSELAMU ALEJKUM<3

BOLESTI NAŠIH DUŠA 2

2. Tumačenje govora i postupaka na ružan način.
Čovjek je sklon da se pokorava šejtanskim vesvesama i prohtjevima svoje duše u svemu, pa i u donošenju sudova o drugima i tumačenju tuđih postupaka, osim kome se Allah smiluje. To uzrokuje kod njega sklonost ka ružnom mišljenju o bratu muslimanu, što biva jedan od razloga prljanja srca ljudi i kvarenja međuljudskih odnosa. Pogledajmo u hadis, koji se nalazi u Muslimovom Sahihu, a u kome se kaže

„Bio je Poslanik, sallallahu ‘alejhi we sellem, sa jednom od svojih žena, pa je pored njega prošao čovjek, te ga je pozvao i rekao: „O čovječe, ovo je moja žena ta i ta.“ Ovaj reče: „O Allahov Poslaniče, da sam za nekog nešto mislio, pa ne bih za tebe to pomislio!“ Pa reče Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi we sellem: „Doista šejtan kola čovjekom poput krvi.“

Iz ovoga vidimo da je inače sklonost čovjeka da o drugome donosi negativnije zaključke, a da je upravo šejtan taj koji ga na to navodi, iz čega zaključujemo da je ispravno upravo suprotno od toga. Zato je veoma bitno razjasniti kako shvatiti tuđe postupke ili riječi koji se mogu protumačiti na više načina.Ovo sve može biti produkt zavisti, mržnje, bolesti srca u traženju tuđih mahana, ili pak nepoznavanja samog islama Na nama je da iskorijenimo ove bolesti, uzAllahovu pomoć, i na tome trebamo raditi.

<3ESSELAMU ALEJKUM<3

BOLESTI NAŠIH DUŠA 3

3. Gledanje spoljašnjosti ukoliko je to na štetu čovjeka

Među nekim krugovima muslimana se proširilo pogrešno shvatanje pravila da mi čovjeku sudimo na osnovu njegove spoljašnjosti, pa su počeli suditi o ljudima na osnovu tog pravila u svakoj situaciji, bilo da je to na štetu čovjeka ili na njegovu korist. To je usko povezano sa tumačenjem višesmislenih djela kod neke osobe, ili je pak njegov ogranak, i bolesna srca uvijek izabiraju onu goru opciju, pa ako vide čovjeka da radi neko djelo koje je na prvi pogled loše, iako može značiti i nešto pozitivno, ili nešto što nije grijeh, bolesna srca će izabrati sud o toj osobi upravo na osnovu onoga kako im na prvi pogled i izgleda dotično djelo. 
Bolje je nevinog kazniti, za svaki slučaj, da se ne desi da krivog oslobodimo
Kod bolesnih srca je takodjer zastupljena praksa „iksiranja“ ljudi i njihovo odbacivanje „za svaki slučaj“. Mnogi razmišljaju, svjesno ili nesvjesno, po principu „Bolje je nevinog kazniti, za svaki slučaj, da se ne desi da krivog oslobodimo“, jer, kako kažu, treba Allahov propis primijeniti, radujući se pri tome kada za nekog „otkriju“ da je novotar, ili pak nevjernik, ne pridržavajući se pri tome nikakvih islamskih principa.  Tako npr., ako se pri nekome nadje neka novotarija, bolesna srca će odmah osuditi tu osobu kao novotara,Uz to može još doći i mržnja prema onome ko nije zaslužio mržnju ili bojkot onoga ko nije zaslužio bojkot, dodajući na pogrešno donešeni sud o nekoj osobi i pogrešna osjećanja, a zatim i pogrešno postupanje prema toj osobi, promašivši pri tome suštinu i cilj svega toga u potpunosti.
<3ESSELAMU ALEJKUM<3

BOLESTI NAŠIH DUŠA 4

4. Neobjektivnost i nepravda

Jedna od bolesti srca jeste i neobjektivnost pri ocjeni neistomišljenika, čiji je uzrok upravo u neiskrenosti i pristrasnosti prema nečemu, kada se koriste dupli standardi pri ocjeni nekog djela i osobe. Tako će se desiti da nepravedno nekog osudimo za neko djelo, a kada je u pitanju druga osoba prema kojoj smo pristrasni mi je nećemo osuditi zbog dotičnog djela i tražićemo joj opravdanja. Tako, ako kod nekog ima 90% hajra, i pri njemu se nadje 10% negativnog, on će biti odbačen, i pored njegovih grešaka neće se osvrćati na toliki hajr, već će se zanemariti sav hajr pri toj osobi, dok, ako kod onoga prema kome smo pristrasni bude i više negativnosti, mi to nećemo vidjeti i bićemo neobjektivni i nerealni u donošenju sudova o konkretnim osobama. Takodjer se ovo ogleda i u svrstavanju svih ljudi u isti koš, pa se dešava da se svi novotari svrstaju u isti koš, ili svi griješnici, ili svi nevjernici, i sklonost gledanja na stvari „crno-bijelo“, što je velika nepravda.
Uzrok svega ovoga jeste neiskrenost i neispravnost, jer svako djelo mora biti iskreno, radi Allaha, i ispravno, onako kako je to regulisano Sunnetom Poslanika, sallallahu ‘alejhi we sellem, u suprotnom će biti neiskreno – radi nefsa, pod izgovorom da je radi Allaha, i neispravno – regulisano prohtjevima duše, misleći pri tome da radimo dobro djelo.
<3ESSELAMU ALEJKUM<3

LIJEK ZA BOLESTI NAŠE DUŠE 1

Naravno, kako nam je poznato za svaku bolest ima i lijek, pa tako i za ove bolesti naše duše i našeg srca koje sam navela u prijašnjim postovima ima lijek.

Prvo: Netraženje tuđih mahana, i nepostojanje želje da se one saznaju, zbog milosti prema ljudima: „O vjernici, klonite se mnogih sumnjičenja, doista su neka sumnjičenja grijeh. I ne uhodite jedni druge, i ne ogovarajte jedni druge! Zar bi nekom od vas bilo drago da jede meso umrloga brata svoga – a vama je to odvratno. Zato se bojte Allaha, Allah, zaista, prima pokajanje i Samilostan je.“ (El-Hudžurat, 12.)

Osnova u islamu jeste lijepo mišljenje o ljudima, pogotovo onima kod koji ispoljavaju odlike islama, i na nama je da o njima donesemo sud muslimana čija je čast nama zabranjena da je narušimo u bilo kojem vidu. Od Sunneta Poslanika, sallallahu ‘alejhi we sellem, jeste neistraživanje tuđih mahana, nepostojanje želje da se one uopšte saznaju, i dobro provjeravanje vijesti koje nam govore o nekoj mahani nekog od muslimana.Allahov Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem je rekao: „Vjernik je onaj koji ne čini spletke drugima (ne istražuje tuđe zlo i takav je, ne zato što je neznalica, već što je plemenit i lijepa morala). A prezrenik je onaj koji misli da svojim varkama može sve postići."

Allahov poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, je rekao:„Čuvajte se sumnjičenja, jer je sumnjičenje najlažniji govor.“

<3ESSELAMU ALEJKUM<3

......LIJEK ZA BOLESTI NAŠE DUŠE 2

“Imam Ebu Hanife rahmetullahi ‘alejhi., je bio upitan o statusu čovjeka koji kaže: „Ne žudim za džennetom, niti se plašim džehennema, niti se bojim Allaha dž.š.. Jedem mrcinu i klanjam namaz bez učenja Kur'ana i bez obavljanja ruku'a i bez obavljanja sedždi. Svjedočim uvjek onome što ne vidim očima i mrzim istinu, a fitna mi je draga.“
Učenici imama Ebu Hanife rahmetullahi ‘alejhi., rekoše: "Ovaj čovjek je stvarno problematičan." 
Imam Ebu Hanife rahmetullahi ‘alejhi., ukratko odgovori: „Ovaj čovjek se nada susretu sa Allahom dž.š., a ne žudi toliko za džennetom, i plaši se Allaha dž.š., a ne džehennemske vatre, i ne boji se toga da će Allah dž.š., nepravedan prema njemu biti po pitanju kažnjavanja. Jede mrcinu tj. jede ribu i skakavce, i klanja namaz bez Kur'ana, ruku'a i sedždi tj. klanja dženaze. Svjedoči onome što ne vidi tj. tevhid Allaha, a mrzi smrt – a hak/istina je. Voli pare i djecu – a fitna su."
Onaj što je postavio pitanje, na mah skoči i poljubi imama Ebu Hanifu rahmetullahi ‘alejhi., u glavu i reče:„Svjedočim da si ti pravo „bure“ znanja!“

LIJEK ZA BOLESTI NAŠE DUŠE 2......

Kada je potvorena A’iša, radijallahu ’anha, to je bilo zato što je do njih došla određena vijest koja se mogla protumačiti na više načina, pa su je neka bolesna srca protumačila na najgori način. Allah ukorava muslimane tog vremena za takav postupak, pa kaže:- Zašto, čim ste to čuli, nisu vjernici i vjernice jedni o drugima dobro pomislili i rekli: „Ovo je očita potvora!“ Zašto nisu četvoricu svjedoka doveli? A pošto svjedoke nisu doveli, oni su onda kod Allaha lažljivci. A da nije Allahove dobrote prema vama i milosti Njegove, i na ovom i na onom svijetu, već bi vas stigla teška kazna zbog onoga u što ste se upustili, kad ste to jezicima svojim prepričavati stali i kad ste na sva usta govorili ono o čemu niste ništa znali. Vi ste to sitnicom smatrali, ali je ono Allahu krupno. Zašto niste, čim ste to čuli, rekli: „Ne dolikuje nam da o tome govorimo, hvaljen neka si Ti! To je velika potvora!“ Allah vam naređuje da više nikad tako nešto ne ponovite, ako ste vjernici, i Allah vam propise objašnjava, a Allah sve zna i Mudar je. One koji vole da se o vjernicima šire bestidne glasine čeka teška kazna, i na ovom i na onom svijetu. Allah sve zna, a vi ne znate...-Sura En-Nur, 12-19.

Doista su pouke navedenih ajeta toliko mnogobrojne, da je nemoguće pobrojati ih na jednom mjestu.Kaže Poslanik, sallallahu ‘alejhi we sellem, tavafeći oko Ka’be, gledajući u nju: „Tako mi onoga u Čijoj je ruci Muhammedova duša, svetost vjernika kod Allaha je veća od tvoje svetosti, njegov imetak, krv, i da se o njemu ne misli osim hajr.

AKO DUŠU NE ZAPOSLIŠ DOBRIM, ONA ĆE TEBE ZAPOSLITI ZLIM

Poznati islamski učenjak, Hafsa bint Sirin, govorila je: “O omladino, radite dok ste mladi, jer ja ne znam bolje vrijeme za rad i aktivnost od mladosti!” A imam Ahmed je govorio: “Mladost se najbolje može uporediti sa zalogajem koji čovjek stavi u usta pa mu ispadne.” Imam Ahmed je htio reći da cijeli ljudski život brzo prođe, a posebno mladost.

Prenosi se da je Fudajl ibn Ijad upitao jednog čovjeka: “Koliko imaš godina?” Odgovorio je: “Šezdeset.” Onda mu je Fudajl rekao: “Ti već šezdeset godina ideš ka svome Gospodaru. Sumnjaš li možda da nećeš stići i da se nećeš sresti s Njim?” Čovjek je odgovorio: “A gdje je onda izlaz i u čemu je spas?” Fudajl ibn Ijad mu je odgovorio: “Popravi ono što ti je ostalo od života, bit će ti oprošteno ono što je prošlo, a ako ne popraviš ono što ti je ostalo, bit ćeš kažnjen za ono što ti je prošlo i za ono što ti je ostalo od života.”

Jedanput je kod Omera ibn Abdul-Aziza, došao izrazito mršav čovjek, pa ga je halifa Omer ibn Abdul-Aziz upitao: “Zašto si toliko mršav?” Odgovorio je: “Kušao sam slasti dunjaluka i zaključio da su zapravo njegovi plodovi gorki. Zbog toga sam se posvetio noćnom bdijenju i postu u toku dana, a sve to je malo i beznačajno u odnosu na Allahovu nagradu i kaznu.”

Primjeri iskorištavanja vremenaPrve generacije muslimana su vodile računa o vremenu i trudile se da ga iskoriste u dobru i pokornosti Allahu. Za njih je vrijeme bilo nešto najdragocjenije i najskuplje i bili su svjesni da bogatstvo dunjalučko dođe i nestane,  a vrijeme kada prođe više se ne vraća. Rekao je Abdullah ibn Mes’ud: “Ni zbog čega se nisam toliko kajao kao zbog dana koji prođe i u kojem se smanji moj životni vijek, a ne povećaju se moja dobra djela.” Također je rekao: “Najmrže mi je vidjeti besposlenog čovjeka, koji se ne bavi ni dunjalučkim ni ahiretskim poslom.” Neko je pitao poznatog učenika Abdullaha ibn Omera, en-Nafia: “Šta je radio Ibn Omer u toku dana?” Odgovorio je: “Abdestio je za svaki namaz, a između svakog abdesta i namaza učio je Kur’an.”Imam Šafija je rekao:“Iz druženja sa sufijama ostala mi je jedna izreka kojom sam se okoristio: ‘Vrijeme je sablja, ako je ne iskoristiš ona će te posjeći, a ako dušu ne zaposliš dobrom, znaj da će ona tebe zaposliti zlom’.”

„Ko god Allaha zamoli za Džennet tri puta (Allahumme inni as'aluk al-Džannah), tada će Džennet reći: „O Allahu! Uvedi ga u Džennet!“ A ko god zatraži zaštitu sa Allahom od Vatre tri puta (Allahumme nadždžini min an-Nar), Vatra će reći: „O Allahu! Zaštiti ga od Vatre!““

Bio jedan covjek i imao sina. Sin mu poraste za skolu, ali u skolu nece nikako da krene.
-Necu, necu, pa necu! - plakao je.
Bice-nece, na kraju otac popusti.
Poraste dijete u mladica i stasa za zenidbu. Kaze sin ocu:
- Daj mi para sad hocu u skolu!
- E, sine moj, sad je kasno. Ti treba da se sada brines za zivot, a ne za skolu.
- Hocu, hocu, hocu - navaljivao je sin - hocu, i naci cu covjeka koji ce me nauciti svemu za tri dana.
- Ne moze, i ne postoji takav covjek- odgovarao ga je otac - ljudi uce i sedamdeset godina pa nauci ne mogu da stanu na kraj.
- Mogu, naci cu ga, daj mi pare!
Otac na kraju pristade i dade mu pare. On krenu na put. Isao je, isao i dosao do jednog grada. Ne udje u grad vec sjede ispod puta, izvadi iz torbe hljeb i poce da jede.

Putem naidje jedan starac i upita ga:
- Mladicu, gdje si krenuo?
- Idem u svijet da trazim covjeka koji ce me nauciti znanju za tri dana.
- Ej, ja sam taj covjek, odvescu te na jedno mjesto gdje ces sve nauciti za tri dana.

Krenuse putem pored grada. Mladic se bio umorio od dugog putovanja i stalno je zastajkivao. Pred vece dodjose do jedne poljane. Velika poljana. Na njoj nigdje nista nema, ni drveta, ni kamena, samo jedna dzamija. Krenu onaj covjek prema dzamiji i mladic za njim. Otvori on dzamiju, uvede mladica i rece mu:
- Sjedi ovdje i cekaj dok ja ne dodjem.
Ode on. Zatvori vrata za sobom. Osta mladic sam u dzamiji. Gledao je bijele i prazne zidove. Na nekoliko coskova visila je paucina. Iznad prozora bili su ispisani harfovi. Brzo pade noc. Leze ispod prozora i zaspa. Ujutru ga probudi sunce. Ustade i pridje do prozora. Protrlja oci i pogleda napolje. Kad vidi kasapi nose meso na ledjima i vjesaju ga ispod prozora. Polovina mesa se zacas ucrvlja. Zatim naidje neki narod i poce da kupuje meso. Jedni kupuju crvljivo, a drugi zdravo. Brzo se rasproda to meso i ponovo posta sve pusto kao sto je i prije bilo.

Prodje prvi dan i nista se vise ne pojavi i ne dogodi na pustoj poljani.
Mladic je setao od zida do zida, jeo suh hljeb i zanocio drugu noc.
I drugo jutro ponovo proviri kroz prozor. Ugleda jednog starca, da starije stvorenje ne moze biti, brada mu pala do pojasa, ide i nosi nekakvo ogromno breme na hrbatu. Toliko je veliko da ga niko ne bi mogao ni pomjeriti a kamoli nositi. Starac ide poljanom, pogurio se, ali i to mu je malo vec svaki cas se savija i kupi slamcice i baca ih povrh sebe.
Mladic gleda i cudi se: "Fala bogu, kako ovaj starac nosi ovoliki teret i jos mu je to malo pa baca novi", okretao je polako glavu i pratio starca koji zamace sa vidika. Poljana ponovo posta pusta bez igdje icega.

Dodje jutro trece, probudi se mladic i odmah pogleda kroz prozor. Odjednom usred polja stvori se jedna djevojka. Ljepse na svijetu ne bjese od te djevojke. Stvori se i jedan mladic. Djevojka poce da bjezi poljem, a mladic da je tjera. Niti ona moze da pobjegne, niti on moze da je stigne. Trce poljem i tako zamakose.
Ni tog dana se vise nista nije dogodilo. Pade noc i mladic zanoci. I cetvrto jutro pogleda kroz prozor. Pojavi se onaj covjek sto ga je doveo do dzamije, dodje i otkljuca vrata.

- Jesi li se omrazio?
- Vala dosta.
- Jesi li nesto vidio?
- Kako da ne. Prvo jutro sam vidio kasape koji su donijeli neko meso ispred prozora i narod koji to odmah kupi. Vidio sam da se ono meso pretvaralo u dva dijela, jedan u crvljivo, a jedan dio u zdravo meso.
- Sinko, nije to bilo crvljivo meso. Sve je bilo ispravno. Ali oni koji su na neposten nacin zaradili pare, njima se svjeze meso pretvaralo u crvljivo. Oni su te pare zaradili na haram i prevaru - rece covjek, pocuta malo pa upita:
- A sta si vidio drugo jutro?
- Vidio sam jednog starca kako nosi ogroman teret. I to mu je bilo malo pa je po poljani skupljao slam?ice i bacao ih na sebe.
- Sinko, nije ono nikakav teret ovog svijeta - drvo i kamen- vec grijehovi koje je zaradio za zivota. On je ubijao ljude, lagao, pljackao, svasta radio, i sve je to njegovo breme. A nije se popravio i pokajao ni u starosti vec je i dalje neposteno zivio. Ali posto je bio onemocao, nije bio u stanju da ucini neki veci grijeh, vec mali, pa sakuplja slam?ice i baca ih na sebe - objasni mu covjek - A treceg jutra sta si vidio?
- Treceg jutra vidio sam nesto cudno. Stvori se jedna djevojka, a zatim i jedan mladic. Djevojka poce da bjezi a mladic da je tjera. Ljepse sta od te djevojke nijesam vidio. Bjezala je poljem a mladic za njom. Niti ona moze da pobjegne, niti on da je stigne.
- E, i to si vidio. Ono nije bila djevojka vec slika ovog svijeta. A mladic - to smo mi, nase oći. Mi se borimo da uhvatimo ovaj svijet. Stalno jurimo, a on nam izmiće. I tako nam dodje smrt. Oći su uvijek gladne One bi htjele sve da uhvate. One tjeraju nasu dusu da ćezne. A sad sinko, - zavrsi ćovjek - idi kući. To je ćitava nauka zivota. I nemoj da se ogrijesis, da ucinis zlo, da trazis ono sto ne mozes da uhvatis.

U nekom mjestu bijahu otac i sin. Oba su bili uceni. Otac je bio jako vrijedan, a sin lijencina. Otac ga je nagonio da radi, ukazujuci mu na posljedice nerada i lijenosti, podsjecajuci ga da nas Kur'an upucuje na rad rijecima. "Ve en lejse lil-insani illa ma se'a" - "da za covjeka nema nista bolje od njegova rada i truda". A sin odgovori, da je Allah, dz.s., zagarantovao svakom nafaku rijecima. "Vema min dabbetin fil-erdi illa alallahi rizkuha". Otac mu rece kako on zna za taj kur'anski ajet, ali je pitanje o kakvoj i kolikoj se zagarantovanoj nafaci radi. Sin i dalje osta pri svom. Jednog dana sin izrazi zelju da malo prohoda po svijetu i da proba ima li bolje nafake od babine. Putujuci od mjesta do mjesta zadrzi se u jednom gdje mu se zivot svidio. Kada je potrosio svu gotovinu, uvidi da ga niko ne prima i odluci da se vrati kuci. U putu ga uhvati noč u jednoj šumi i on zanoći u jednom grmu. Rano se probudi i ugleda lisicu, koja je bila bolesna i jedva se dovukla do jednog grma, pa se tu savila i ležala, jer dalje nije mogla. Tada pomisli: "Ova lisica je bolesna, sama sebi nije u stanju pribaviti nafaku", te ostade tu tri noći, da bi vidio hoće li ona doći do nafake. Nakon tri noći ugleda kurjaka kako nosi plijen u zubima i spušta nedaleko od lisice. Kad ga je pojeo i dotjerao do kostiju odusta i ode. Lisica se s mukom dovuće do kostiju i poćne jesti svoju nafaku. Poslije ovog doživljaja putnik nastavi put. Kada je stigao kući, upita ga otac gdje je bio i šta je doživio, te zašto se tako brzo vratio. Sin mu sve isprića i na kraju i događaj o lisici i kurjaku, istićući da je on bio u pravu, da je Allah, dž.š., svakom zagarantovao nafaku, pa i onoj bolesnoj lisici. Otac mu na to odgovori: "E, moj sine, taćno je to da je Allah svakom zagarantovao nafaku, ama kakvu? Ti si se ugledao u onu bolesnu lisicu, koja je tek treći dan nešto okusila, i to iza drugog kosti oglodala, a što se nisi ugledao, sram te bilo, na kurjaka, koji je i sebe nahranio i drugom donio."

 

Prica se da je neki perzijski vladar unajmio ucitelja za svoga sina kako bi ga poducio znanju i lijepom ponasanju .Kada je vladarev sin sve dobro savladao i naucio,a u lijepom ponasanju postao pravi uzor, ucitelj ga pozva sebi i dobro ga istuce bez ikakvog razloga.To djecak nikad nije mogao zaboraviti,a kada je poodrastao i otac mu umro on posta vladar umjesto oca.Tada se sjeti svoga ucitelja, pozva ga preda se, pa ga upita: 

-Zasto si me tog i tog dana onako zestoko istukao bez ikakvog razloga i povoda? 

Ucitelj mu odgovori: 

-Znaj, o vladaru,kada sam vidio da si onako bistar i da si sve shvatio sto sam te ja poducio, znao sam da ces ti jednoga dana naslediti svoga oca. Istukao sam te zato da bih ti pokazao sta znaci bol koji neko nekom nanese nepravedno i bez ikakvog razloga pa da se ti kao vladar trudis da ni nad kim nasilje ne provodis, jer onaj kome je nasilje ucinjeno to lako ne zaboravlja! 
Vladar se zahvali svome ucitelju na svemu i bogato ga nagradi ,a odustade od osvete koju je naumio da izvrsi.

Jedan od sultan-Mahmudovih vezira imao je sina po imenu Muhammed. Ovaj uljudni i odgojeni mladic odabljao je pisarske poslove na dvoru. Kada bi mu nesto trebalo, sultan-Mahmud bi mu govorio:
-O, Muhammede, obavi ovaj posao!
Dakle, uvijek ga je oslovljavao svojim pravim imenom…
Jendog dana ponovo ga pozva radi nekog posla, ali ovom prilikom mu se obrati drugacije:
-O, sine moga vezira!
Mladic mjesecevog lica se odmah odazva na ovaj poziv… Medjutim , srce kao da mu otrovna kandza probode:
-Da li sam ucinio kakvu gresku pa me sultan zbog toga nije oslovio imenom?
Kada se u aksam vratio kuci, objasnio je muku svom ocu veziru i rekao mu:
-Moj oce! Molim te da pitas sultana za razlog.
U jednom trenutku, kada se vezir osami sa sultanom, on ga upita:
-Zbog cega ga tako pozva, moj sultane?
Sultan-Mahmud se kao cvijet nasmijesi I rece:
-Veziru moj, nisam htio da govorim o tome, ali reci cu da ne bih rastuzio mladica. Ime tvog sina je ime naseg cistog Pejgambera. Ja u svom zivotu nisam izgovorio ovo ime bez abdesta. Kada sam ga jucer pozvao, nisma imao abdest, zbog toga sam se postidio, pa sam mu se obratio sa “vezirov sine”. Zato , budi miran!

Jedan mladic se spremao za dodjelu diplome. Mjesecima vec, divio se sportskom autu koji je stajao u izlogu jedne od autogaraza. Njegov otac je bio u mogucnosti da mu priusti ovakav poklon i on je rekao ocu da je to auto sve sto bi on htio kao poklon za diplomu. 

Dok se dan dodijele diplome sve vise priblizavao, mladic je budno pratio sve radnje svoga oca u nadi da ce otkriti neki znak u vezi kupovine auta. Konacno je dosao i dan dodijele diplome. Otac ga je pozvao u svoju radnu sobu. Rekao mu je koliko je ponosan na njega, koliko je sretan sto je on njegov sin i koliko ga voli. Otac mu predade predivno upakovani paketic. Pomalo razocarano ali i znatizeljeno primi mladic pruzeni paketic i poce ga otpakivati. Pred njim se ukaza Kur’an u prelijepom koznom povezu. Ljut, povisenim glasom obrati se ocu: 3lezis na parama a kupio si mi Kur’an.3 Sin je izasao is kuce ostavljajuci Kur’an iza sebe. 
Proslo je dosta godina. U medjuvremenu sin je izrastao u uspjesnog poslovnog covjeka. Imao je fantasticnu porodicu i predivnu kucu. Svakim danom postajao je sve vise svjestan cinjenice da je njegov otac sada vec prilicno star covjek i da bi trebalo da ga obidje. Prije nego je uspio da ostvari svoju namjeru stize mu telegram. Telegram ga obavjesti da mu je otac umro i da je svu svoju imovinu ostavio njemu. Morao je hitno da dodje i da sredi sve potrebne poslove u vezi kuce i imovine svoga oca. 
Priblizavajuci se roditeljskoj kuci sve vise ga je obuzimala tuga i griznja savjesti. U radnoj sobi svoga oca poceo je da sredjuje najvaznjije papire. Pogled mu pade na Kur’an u koznom povezu koji je stajao na onom istom mjestu gdje ga je i ostavio onog dana kad je diplomirao. Sa suzama u ocima poceo je listati stranice Kur’ana zaustavljajuci se ponegdje. U tom momentu ispade kljuc iz koverte koja je bila prilijepljena na zadnju koricu Kur’ana. On podize kljuc za koji je bila zakacena kartica od autogaraze. Na kartici je stajalo ime garaze, tip auta i datum prodaje potvrdjen pecatom. To je bio datum dodijele diplome. 

Jednog dana Allahov Poslanik, s.a.v.s., je ispricao svojim ashabima:
- U narodima prije vas živeo je jedan covjek koji je ubio devedeset i devet osoba. Bio je to jedan nemilosrdni ubica. Jednom je izašao iz kuce i poceo se raspitivati: ’’Ko je najveci ucenjak na svijetu?’’ Rekoše mu: “Idi tom i tom!’’ Ubica odmah ode tom svješteniku i rece: ’’O svještenice! Ubio sam devedeset i devet ljudi, hoce li moje pokajanje biti primljeno?’’ Ovaj mu odgovori: ’’Nece, tvoja teoba nece biti primljena, jer si ti neko ko je od glave do pete uprljan krvlju.’’ Covjek se naljuti, isuka maz i za tren odrubi glavu svješteniku… Sa ovim, broj ubijenih popeo se na stotinu. No, kako god bilo, on nije izgubio nadu… Put kojim je išao bio je užasan, želeo se pokajati i izbaviti se iz tog mora krvi.
Krenuo je na put raspitujuci se: ’’Ko je najbolji ucenjak medju ljudima?’’ Otici ce njemu, pitat ce ga za pravila uz pomoc kojih ce se ocistiti od ove fleke. Preporuciše mu jednu osobu: ’’Idi njemu, možda ceš pronaci neko rješenje.’’
Najzad stigao je kod ucenjaka. Upitao ga je: ‚’’O. ti koji znaš, ubio sam stotinu ljudi. Ako ucinim teobu, hoce li biti primljena?’’ Alim mu dade sledeci odgovor: -’’Da!... Ko može biti prepreka izmedju tebe i tvoga pokajanja? Otici ceš na to i to mjesto, tamo žive ljudi koji su zauzeti ibadetom Allahu s.w.t. Zajedno sa njima obavljaj ibadet… Ni slucajno se ne vracaj u svoj zavicaj; uistinu, to je loše mjesto!’’ Nakon toga opet je krenuo na put. Koracao je dok mu je tijelom gorela vatra pokajanja. Nažalost, kada je stigao na pola puta zadesila ga je smrt.
Meleci rahmeta i azaba odmah se pojavise nad njegovom glavom. Raspravljali su o ovom covjeku. Meleci rahmeta su govorili: ‚’’Ovaj covjek se iskreno pokajao i došao ovdje. Njegov zivot nije potrajao pa da ucini još neka dobra djela.’’ Meleci azaba su govorili sledece: ’’Ne, ovaj covjek nije ucinio nikakvo dobro… Zivot mu je prošao u prolivanju krvi!’’
Tada im Milostivi Allah s.w.t. posla jednog drugog meleka koji medju njih dodje u ljudskom liku. Odrediše ga za sudiju i on reše: ’’Izmjerite razdaljinu prema obema stranama! Kojoj strani bude blizi, on njoj i pripada!’’ Kada izmjeriše, vidješe da je covjek blizi mjestu prema kome bijaše pošao. Zbog toga su ga uzeli meleci rahmeta... (Muslim)

Neko vrijeme Nasrudin imao dvije zene.Jednog dana dodju one zajedno pred njega,pa ga upitaju:

-Koju od nas dvije vise volis?
-Obje-rece Hodza i htjede da tako zabasuri stvar,ali ga one ne htjedose pustiti.
Mladja zena mu rece:
-Zamisli da smo obje u ladji na jezeru, pa se ladja izvrne,a ti mozes samo jednu da spasis.Koju bi ti od nas dvije spasio?
Hodza se okrenu starijoj zeni i rece:
-Zeno,ono ti znas malo plivati,zar ne?

***********************************************************************

Nasrudin-hodza se bojao svoje zene,a taj strah nije toliko ni krio od svijeta,ali je opet zelio znati dali se kao on i drugi ljudi boje svojih zena.
Jednom,kad je u Aksehiru u dzamiji drzao vaz,zapita prisutne da li se boje svojih zena.
-Ko se boji,neka na noge ustane!-povice Hodza.
Svi ustadose osim jednoga.
Nasrudin-hodzi odlahnu na srcu kad vidje da nije usamljen,ali kad vidje jednoga da sjedi,
bi mu drago da ima barem neko ko se ne boji zene.
-Evo,ljudi,pogledajte junaka!Evo covjeka koji se ne boji svoje zene!
-Ama jok,efendija!Cim ti spomenu zenu,meni se obje noge podsjekose,
pa nemam snage da na njih ustanem-doceka onaj.

******************************************************************************
Jednom Nasrudin hodja usao nekuda kroz selo, pa na njega naleti pas
njegova komsije. Hodza, da se obrani, potegne sjekiru, udari psa u glavu, a 
pas otegne repinu.
Komsije ode kadiji, pa mu se potuzi. Odmah dovedu Nasrudina, te mu rece
kadija:
- Sto nisi drzalicom udario psa, vec sjekirom?
Na sto ce mu Nasrudin:
- Da je htio pas mene repom ujesti, i ja bih njega udario drzalicom.
************************************************************************