Iz daleka je došao jedan drug Jusuf-pejgamberu, i bio njegov gost. 
Oni su se poznavali još od djetinstva, njihovo se prijateljstvo zasnovalo još kad su bili mali. 
... 
Jusuf pita svog prijatelja: 
"Kakav si mi dar donio, o prijatelju?" 
Doči prijatelju u posjetu bez dara isto kao otici u mlin bez žita. 

Kad bude proživljenje, Bog ce reći ljudima: 
Kakav ste dar pripremili za ovaj susret? 
Došli ste pojedinaćno i bez icega, isto onako kao kad ste se rodili. 
... 
"Šta si ti meni donio na dar, prijatelju?", upita Jusuf. 

Ovaj se zastidze i poće jadikovati. 
"Ja sam dugo tražio poklon koji cu ti donijeti, šta god mi je zapelo za oko, nije bilo za tebe. 
Kako cu ja jedno zrno dragulja donijeti u rudnik, ili, kako cu jednu kapljicu vode donijeti u more?! 
Mislio sam ti kupiti jedan kermanski suvenir, ali, sve je maleno i sitno, jedino da ti dam svoju dušu i tijelo. 
Nema sjemena na zemlji kojeg nema u tvom hambaru, jedino tvojoj dobroti i ljepoti nema ravne. 
Vidio sam, jedino odgovara da ti donesem ogledalo, da na njemu možeš vidjeti ljepotu svoga lica. 
Da vidiš sjaj (nur) svoga lica, o ti, koji si kao nebeska svjetiljka. 
Donio sam ti ogledalo, o ti veseli, da me se sjetiš, kad vidiš na njemu svoje lijepo lice*