AKO DUŠU NE ZAPOSLIŠ DOBRIM, ONA ĆE TEBE ZAPOSLITI ZLIM

Poznati islamski učenjak, Hafsa bint Sirin, govorila je: “O omladino, radite dok ste mladi, jer ja ne znam bolje vrijeme za rad i aktivnost od mladosti!” A imam Ahmed je govorio: “Mladost se najbolje može uporediti sa zalogajem koji čovjek stavi u usta pa mu ispadne.” Imam Ahmed je htio reći da cijeli ljudski život brzo prođe, a posebno mladost.

Prenosi se da je Fudajl ibn Ijad upitao jednog čovjeka: “Koliko imaš godina?” Odgovorio je: “Šezdeset.” Onda mu je Fudajl rekao: “Ti već šezdeset godina ideš ka svome Gospodaru. Sumnjaš li možda da nećeš stići i da se nećeš sresti s Njim?” Čovjek je odgovorio: “A gdje je onda izlaz i u čemu je spas?” Fudajl ibn Ijad mu je odgovorio: “Popravi ono što ti je ostalo od života, bit će ti oprošteno ono što je prošlo, a ako ne popraviš ono što ti je ostalo, bit ćeš kažnjen za ono što ti je prošlo i za ono što ti je ostalo od života.”

Jedanput je kod Omera ibn Abdul-Aziza, došao izrazito mršav čovjek, pa ga je halifa Omer ibn Abdul-Aziz upitao: “Zašto si toliko mršav?” Odgovorio je: “Kušao sam slasti dunjaluka i zaključio da su zapravo njegovi plodovi gorki. Zbog toga sam se posvetio noćnom bdijenju i postu u toku dana, a sve to je malo i beznačajno u odnosu na Allahovu nagradu i kaznu.”

Primjeri iskorištavanja vremenaPrve generacije muslimana su vodile računa o vremenu i trudile se da ga iskoriste u dobru i pokornosti Allahu. Za njih je vrijeme bilo nešto najdragocjenije i najskuplje i bili su svjesni da bogatstvo dunjalučko dođe i nestane,  a vrijeme kada prođe više se ne vraća. Rekao je Abdullah ibn Mes’ud: “Ni zbog čega se nisam toliko kajao kao zbog dana koji prođe i u kojem se smanji moj životni vijek, a ne povećaju se moja dobra djela.” Također je rekao: “Najmrže mi je vidjeti besposlenog čovjeka, koji se ne bavi ni dunjalučkim ni ahiretskim poslom.” Neko je pitao poznatog učenika Abdullaha ibn Omera, en-Nafia: “Šta je radio Ibn Omer u toku dana?” Odgovorio je: “Abdestio je za svaki namaz, a između svakog abdesta i namaza učio je Kur’an.”Imam Šafija je rekao:“Iz druženja sa sufijama ostala mi je jedna izreka kojom sam se okoristio: ‘Vrijeme je sablja, ako je ne iskoristiš ona će te posjeći, a ako dušu ne zaposliš dobrom, znaj da će ona tebe zaposliti zlom’.”